Židovi slave dva povijesna čuda izbavljenja (Hanuku i Purim), zbog čega se za vrijeme paljenja blagdanskih svijeća izgovara i blagoslov „za čuda“. Dok Hanuka slavi izbavljenje od duhovnog uništenja, Purim slavi čudo izbavljenja od fizičkog istrebljenja čitavoga naroda.
Stariji od ta dva blagdana, Purim, slavi se u ranoproljetnome mjesecu adaru, koji odgovara veljači/ožujku. On sjeća na događaj od prije oko 2.500 godina u Perzijskome Carstvu, koji je opisan u biblijskoj knjizi o Esteri. Carev ministar Haman naredio je da se ubiju svi Židovi, da ih se istrijebi iz Carstva. Međutim, careva žena, Estera ili, kako se još zove, Hadasa, uspjela je mudrošću i hrabrošću spasiti svoj narod. Pred carev sud je iznijela zlu nakanu njegova zlog ministra, te je car naredio da se upravo Hamanu dogodi ono što je bio namijenio Židovima. I tako bi… Zbog toga se u svakodnevnoj molitvi Osamnaest blagoslova toga dana dodaje i zahvala za spas Al hanisim, koja opisuje purimsko čudo
Najmanja obveza svakog Židova u danu Purima jest dva puta čuti čitanje biblijske knjige o Ester, čitane s kožnatoga svitka, megile, zatim tijekom purimskoga dana uživati dobar obrok, te davati milostinju za siromašne i slati hranu najmanje dvojici prijatelja.
Tradicijski se stoga i danas za proslavu pripremaju Hamanove uši, trokutasti kolači punjeni pekmezom ili makom, jer Haman je glavom platio svoju zločinačku namjeru. Iznimno se, jedino toga dana u godini, radi neobuzdanog veselja koje taj dan donosi piju i razna alkoholna pića (mnogi se toga više ne drže). Sve ovo donekle ruši uobičajene ograde koje poštovanje nameće prema starijima i prema učiteljima i rabinima, a to, pak izaziva mnogo veselja i smijeha, kako i treba biti toga najveselijeg dana u godini.