Bog prvoga dana nove godine otvara knjigu života i upisuje presude za svakog pojedinca, koje će zapečatiti deset dana kasnije, na dan jomkipurskoga posta, jednake ranijima ili ublažene. Stoga su tih dana vjernici dužni tražiti oprost od svojih bližnjih koje su tijekom prethodne godine uvrijedili, a dužni su i jedni drugima pružati oprost.
Jom Kipur, deseti dan mjeseca tišrija, završni je dan novogodišnjih blagdana i vrhunac židovskog kalendarija. U skladu s pokajničkim karakterom blagdana to je 24-satni post, dan koji se provodi bez jela i pića, u molitvi i pokajanju. Nadu u dobar ishod Božjeg suđenja vjernici iskazuju odijevanjem bijele odjeće, a u sinagogu se dolazi u tekstilnim ili plastičnim cipelama, s obzirom da je zabranjeno nošenje kožnate obuće. Zabranjeno je i kupanje, mazanje kremama, spolni odnos i veselje. Mnogi čitav dan provode u sinagogi, udubljeni u prigodne molitve i nazoče prijepodnevnoj službi. U sklopu službe se održava mazkir (obred za spominjanje duša), te nazočni redom navode imena svojih pokojnika, za koje zajednica moli da bi Božjom voljom našli mjesto u Gan Edenu (biblijskom rajskom vrtu).
Završni obred počinje u predvečerje središnjom molitvom Kol nidre (Svi zavjeti), kojom vjernici mole oproštaj zbog neispunjenih zavjeta. Obred završava molitvom Neila (zatvaranje), jer se u tome času zatvaraju nebeska vrata i završava posljednja mogućnost za pokajanje. Razilazeći se nakon zajedničkog laganog obroka kojim prekidaju post, vjernici čestitaju jedni drugima: ”Dobar upis i dobar pečat (u knjizi života)”.