↑ Return to Religija i tradicija

Košer – kašrut

Za kosher certificiranja u Hrvatskoj zadužen je:Print

Glavni rabin dr. sc. Kotel Da-Don,
Židovska vjerska Zajednica Bet Israel u Hrvatskoj
Mažuranićev trg 6
10 000 Zagreb

Tel: + 385 (1) 4851 008
fax: + 385 (1) 4851 376
kdadon@gmail.com

Kliknite mišem za prikaz PDF dokumenta.

For a short list of 2015 kosher products available in Croatia, click here.

Karvas_Page_01

 

 


 

Iz knjige: Rabin dr. sc. Kotel DaDon, ŽIDOVSTVO – život, teologija i filozofija, 2009, PROFIL INTERNATIONAL, ZAGREB

Kašrut כשרות – židovski propisi o ishrani

Kratice

Knjige Tanaha (židovske Biblije):Post        PostanakIzl           IzlazakLev         Levitski zakonikBr           BrojeviPnz         Ponovljeni zakonJš            JošuaSuci        Knjiga o Sucima1Sam      Prva knjiga Samuelova2Sam      Druga knjiga Samuelova1Kr         Prva knjiga o kraljevima2Kr         Druga kniga o kraljevimaIz            Izaija

Jr            Jeremija

Ez           Ezakiel

Hoš         Hošea

Am         Amos

Jon         Jona

Mih         MihejHab         HabakukSef          SefanijaZah         ZaharijaMal         MalahijaPs           PsalamIzr          Mudre izrekeJob         JobPj           Pjesma nad pjesmamaRut         RutaTuž         Jeremijine tužaljkeProp        PropovjednikEst          Estera

Dan         Daniel

Ezr         Ezra

Neh         Nehemija

1Ljet       Prva knjiga ljetopisa

2Ljet       Druga knjiga ljetopisa

Poslijebiblijske židovske knjige:BT          Babilonski TalmudJT           Jeruzalemski TalmudKŠA       Kicur šulhan aruhM           MišnaMT         Mišne ToraŠA          Šulhan aruhT            ToseftaKratice za biblijske knjige preuzete su iz Biblije Kršćanske sadašnjosti, koja se najčešće koristi u Hrvatskoj.Mjesta u rabinskoj literaturi označena su bez zareza između naslova i podnaslova, primjerice: BT Roš hašana 25a upućuje na stranicu „a“ 25. lista Babilonskog Talmuda.

Izvor

Izvor za kašrut u Tori se nalazi na raznim mjestima: Reci sinovima Izraelovim govoreći: ‘Ovo je životinja koju ćete jesti od svih zvijeri na zemlji… učini razliku između nečistog i čistog, među životinjom koja se jede i životinjom koju se neće jesti[1]. Ovo su životinje koju ćete jesti: govedo, ovca, koza… ne jedite strvinu, pridošlici u vašim vratima je dajte, neka je jede, ili je prodajte strancu, jer si svet narod Vječnome, svome Bogu. Ne kuhaj kozlića u mlijeku njegove majke![2] Glavna rasprava o ovoj temi nalazi se u Talmudu u traktatu Hulin. U Šulhan aruhu kašrut je opisan u Jore dea, u Rambamovoj Mišne Tora u halahama o zabranjenim jelima (Hilhot maahalot asurot) i u Sefer hahinuh[3], počinjući micvom broj 153.

Isti korijen k-š-r iz kojega dolazi naziv za sustav obredno čiste hrane kašrut, javlja se i u nazivu kašer, koji označava sve što je pripremljeno za jelo prema sustavu kašruta. U Aškenaza, istočnoeuropskih Židova, postoji mala razlika od izvornoga hebrejskom izgovoru te riječi, pa se u jidišu, jeziku kojim su se služili u svakodnevnome životu, javlja izgovor košer, što je i poznatiji oblik. Ta je razlika nastala zbog promjene izgovora u jidišu u odnosu na izvorni izgovor, koji se sačuvao među Sefardima, srednjovjekovnim židovskim prognanicima iz Španjolske.

Teorijski temelj kašruta i njegova primjena

Rabinska tumačenja

Za micvu o kašrutu, koja je “micva šimit[4], nema racionalnog objašnjenja. Više filozofa je ipak pokušalo ponuditi logično objašnjenje. Evo nekoliko klasičnih mišljenja.

Rambam objašnjava kako je kašrut utemeljen na brizi za čovjekovo zdravlje. Rambam je bio liječnik i smatrao je da postoji jasna veza između propisa o ishrani i zdravlja. Rekao je da sve ono što je zabranjeno za jelo ujedno i šteti čovjekovom tijelu[5]. Budući da je Bog stvorio čovjeka, on najbolje zna što je za njega dobro, a što nije. Doista, treba naglasiti da je medicina danas poduprla velik dio Rambamove teorije i ne savjetuje jedenje mnogih stvari koje Tora zabranjuje.

Rabi Moše ben Nahman, poznat kao Ramban, također je bio filozof i liječnik, no ne slaže se s Rambamovom teorijom. Njegova je tvrdnja jednostavna: ne-Židovi jedu sve što je Židovima zabranjeno i zdravi su… Prema njemu, štetu trpi duša[6], a ne tijelo. Stoga su, primjerice, sve ptice grabljivice zabranjene za jelo, dok su dopuštene one druge kao kokoši, golubovi, patke i guske. Prema Rambanu, meso ptica grabljivica utječe na čovjekov značaj, njegovu prirodu i ponašanje, zbog okrutnosti tih ptica koje trgaju plijen, a jedu mu i krv. Krv je Židovima zabranjena za jelo, jer jedenje krvi vodi k okrutnost i ima razoran utjecaj na naše ponašanje.

Drugi filozofi ponudili su objašnjenje prema kojemu zakoni kašruta trebaju pokazivati razliku između židovskog naroda i drugih naroda te time spriječiti asimilaciju. To se mišljenje oslanja na tekst Tore: ‘…Ja sam Vječni, vaš Bog, koji sam vas učinio različitim od narodâ. Razlikujte čistu od nečiste životinje i čistu od nečiste ptice i ne zagadite svoje duše zvijeri ni pticom ni ičime što puzi po zemlji, to sam vam izdvojio kao nečisto. Budite mi sveti, jer svet sam Ja, Vječni, i učinio sam vas različitima od narodâ, da biste bili moji.[7] Jezik Tore je jasan glede razloga za propise o jelu. Nema sumnje da je kašrut, kao i berit mila (obrezivanje), mnogo pridonio očuvanju od asimilacije i uopće opstajanju židovskoga naroda, koji nije nestao s pozornice povijesti, kao što se dogodilo drugim starim narodima.

Usprkos svim filozofskim objašnjenjima, židovski odnos prema kašrutu temelji se na talmudskim riječima. Zapovijed kašruta nije racionalna te židovski vjernik mora poslušno, bez pitanja, ispunjavati sve zapovijedi koje je dobio na Sinaju, pa tako i onu o kašrutu. Rabinskim jezikom: Naučava se, rabi Eliezer ben Azarja kaže: Nemoj reći ‘svinjetinju se ne može jesti’, već reci ‘doista se može jesti, ali što mogu kad mi ju je moj otac na Nebu zabranio’[8]. Ideja kašruta da odbacimo svoju volju i svoje požude, jer je to Božja volja, ‘jer neće čovjek živjeti samo na kruhu, nego na svemu što izađe iz ustiju Vječnoga, živjet će čovjek.[9]

Je li kašrut “dijeta” ili Božja baština?

Dr. Hans Goslar je bio jedan od visokih službenika Weimarske Njemačke, diplomat, ekonomist i pisac, Židov koji se pridržavao Božjih zakona. Jedne večeri prisustvovao je službenoj večeri, na kojoj je do njega sjedio admiral njemačke mornarice. Vidjevši da Goslar ništa ne jede, upitao ga je ne drži li možda dijetu. Goslar mu je odgovorio da drži. Misleći na pravila kašruta, rekao da je to dijeta koju Židovi drže već tri tisuće godina. Dr. Goslar je držao “dijetu” punu kalorija židovstva, drevnu dijetu kojoj Židovi i danas ostaju vjerni. Cilj ove “dijete” nije ljepota vanjštine, nego zdravlje ljudskog duha, nadzor nad njegovom naravi i plemenitost duha, pa i čuvanje narodnog identiteta. Ova židovska “dijeta” nije postigla značajno mjesto među ostalim dijetama, nije shvaćena. U našoj generaciji, koja ljubi činjenice koje razum može dokazati, vide je kao nešto pretpovijesno.

U Mojsijevom govoru[10] u kojemu navodi koje su životinje dopuštene, a koje zabranjene za jelo, on navodi pravilo da je samo životinja koja ima dva određena obilježja obredno čista i dopuštena Židovima za jelo: životinja treba i preživati i imati papke. Sve koje nemaju ta dva svojstva istodobno, zabranjene su. U tom govoru Mojsije spominje i kategoriju četiriju vrsta životinja koje imaju samo po jedan od tih znakova obredne čistoće: deva, zec, kunić (koji preživaju) i svinja (koja ima papke). “Od kada je u Tori objavljen taj zakon, otkriveni su novi kontinenti i nove životinje, no riječi Tore vrijede danas kao i onda. Nema niti jedne vrste, osim onih četiriju navedenih, koja posjeduje samo po jedan od dva znaka.”.[11] Zar je Mojsije bio lovac ili učitelj o životinjama? U Talmudu[12] je postavljeno pitanje kako je on mogao znati to što je objavio. Talmud odgovara: to je odgovor onome tko kaže da Tora nije s Neba. … Slična situacija postoji sa zakonom o ribama[13]: samo one koje istodobno imaju i peraje i krljušti, smiju se jesti. Talmudski učenjaci izjavili su da, u skladu s predajom, “ako riba ima krljušti, uvijek ima i peraje, te je dopuštena za jelo.”.[14] I opet, od dana kada je dan ovaj zakon, otkrivene su rijeke i mora i pogledali smo u dubine oceana, otkrili u njima mnogo različitih riba, no nije nađena niti jedna riba s krljuštima, a bez peraja.[15]Osim toga, “osnovno pravilo da životinja koja preživa ima papke, osim deve, zeca i kunića, značajna je zakonitost  u zoologiji. Životinje koje preživaju i imaju papke su posebna i definirana skupina životinja. Zanimljivo je da otkrivanje Australije i Amerike nije donijelo otkriće životinja kod kojih te karakteristike ne bi bile povezane.”[16]

Dakle, nekoliko zanimljivih činjenica o kašrutu i Mojsiju proizlaze iz proučavanja Tore:

  1. Mojsije je znao zoološke činjenice o različitim životinjskim vrstama, začuđujuće jasno i točno.
  2. Mojsije je bio sam sa židovskim narodom, a cijeli je život proveo u Egiptu, Midjanu i u pustinji na putu za Izrael. Nije imao mogućnosti istraživanja. Njegova noga nije stupila na kontinente za koje se tada nije ni znalo. On isto tako nije ronio u dubine oceana kako bi proučio riblje peraje.
  3. Mojsije je već prije 3000 godina znao, i to ne iz istraživanja ili iskustva, ono što mi danas znamo nakon proučavanja diljem kopna i mora.

U svjetlu tih činjenica, nameće se jedini logični zaključak: Tora je s Neba, kao što kaže Talmud.

Smisao kašruta

Podjela životinjskoga svijeta na čiste životinje (hebr.: tahor) i nečiste (hebr.: tame) zaokupljala je ljude još u Starome vijeku, kada su mnogi umovi istraživali logiku toga sustava.

Rimski i grčki pisci i pjesnici[17] tvrdili su rimskome svijetu da je Židovima svinja sveta te da je zato ne jedu. Istina je upravo obratna: … jer je odvratna za vas[18]. Ta je rečenica u Židova proizvela osjećaj gađenja prema svinjskome mesu. Mnogi su imali drugu teoriju: da je kašrut izraz židovskog ponosa, da se Židovi putem kašruta udaljuju od ne-Židova i ne žele jesti zajedno s njima. No i ta teorija je u suprotnosti s Torom: budite sveti … da se učini razlika između nečistog i čistog[19]. Prvo je, dakle, židovski narod bio izabran i postao različit, a tek tada je dobio pravila ishrane. Stoga nije kašrut ono što ga odvaja.

Jedna od teorija zasnovana je na higijenskoj logici: svinjetina je zabranjena za jelo jer prenosi trihinelozu. Pristalice te teorije zaključuju da se danas, kada je medicina uznapredovala i poboljšali su se higijenski uvjeti i način pripremanja i smrzavanja hrane, ne treba pridržavati drevnih propisa ishrane. Ta teorija pada na nekoliko logičkih teškoća. Naime, zašto Mojsije nije naveo otrovno bilje i ostale uzroke bolesti? Zašto Tora tu temu svaki put završava riječima “jer je odvratna za vas” i “budite sveti” – gdje je tu veza s tjelesnim zdravljem? Ako je to pravi razlog, zašto nije naveden u Tori? Ako je svinjetina zabranjena zbog opasnosti od trihineloze, kako je Mojsije tisućama godina prije suvremene medicinske znanosti mogao znati da štetni efekt dolazi od mesa? Dva su moguća odgovora: ili je Mojsije bio “superman” koji je svojim medicinskim otkrićima za tisuće godina preduhitrio znanost ili je to znanje primio od Boga, darovatelja Tore.[20] Ipak, zagovornici teorije o zdravstvenome djelovanju košer prehrane zaslužuju i uvažavanje, jer se čini da je ona doista utemeljena i na načelima zdravlja i higijene, koje znanost još nije bila otkrila u doba kada su propisi dani.

Midraš pita: Što se to Boga tiče kolje li čovjek i pojede životinju prema vjerskim propisima, ili je drukčije ubije i pojede?[21]Zašto se religija miješa u gastronomska pitanja? Zar se ona ne treba baviti višim stvarima, idejama pravde, istine, čovjekoljublja? Midraški odgovor postavlja tu temu na drugu razinu: Micve su dane samo kako bi povezivale stvorenja. Kašrut je, dakle, važan za čovjeka, a ne za Boga. Putem čistoće hrane čovjek pročišćuje sebe.[22] Prekrasne su riječi rabina Samsona Rafaela Hirscha na ovu temu: “Izrazi svoje uzvišene ideale (kašrut) svojim tijelom! Poveži duh i tijelo! Uzmi svoja tjelesna djela i uzdigni ih na višu razinu! Neka ne bude naše jedenje samo tjelesni proces, nego neka bude u tome i nešto moralno; ne birajmo svoje jelo samo prema tjelesnim mjerilima, već i prema moralnim mjerilima. Ne naše tjelesno zdravlje, duhovno i moralno zdravlje našeg duševnog bića treba biti osigurano pridržavanjem tih zakona koji čuvaju tjelesnu osjetljivost pred životinjskom snagom požude, našu duhovnu snagu volje pred zatupljenošću i nepokretnošću…”[23]

Vegetarijanstvo i mesna prehrana

Kada je svijet stvoren, ljudi nisu smjeli jesti meso, nego samo biljnu hranu: … dao sam vam svo raslinje koje ima sjeme … bit će vam hrana.[24] Čovjek i sve životinje trebali su biti vegetarijanci. Mnogo kasnije, nakon deset naraštaja, nakon velikoga potopa, kada su Noa i njegovi sinovi izašli iz korablje, bilo im je dopušteno jesti meso: Strah i jeza pred vama uhvatit će svaku životinju na zemlji i svaku pticu na nebu i sve što plazi po zemlji i svu ribu u moru, dani su u vaše ruke. Sve živo što se kreće bit će vam jelo kao i zelenje, dao sam vam sve.[25] Iako je već u Noino doba postojala podjela na čiste i nečiste životinje[26], od tada im je bilo dopušteno jesti svako meso, uz jedno ograničenje: … ali meso s dušom njegovom, krvlju, ne jedite.[27]

Vrijedno je spomenuti zabranu jedenja mesa žive životinje.[28] Ta zabrana jedna je od “sedam zapovijedi sinovima Noinim”.[29]Ova zabrana jedino je prehrambeno pravilo namijenjeno ostalome čovječanstvu, dok su židovskome narodu dani mnogi i složeni zakoni kašruta.

Temelji za primjenu kašruta

Meso zabranjeno za hranu

Tri su osnovne kotegorije zabranjenog mesa (ne-košer):

  1. meso nečiste životinje, to jest one koja nije košer, uz to i čovječje meso[30]
  2. nevela[31], odnosno meso životinje koja jest košer, ali je uginula ili klanje nije bilo učinjeno prema propisu
  3. terefa[32], odnosno meso životinje koja je košer i koja je bila zaklana prema propisu, no u tijelu joj je pronađen jedan od znakova bolesti koji je čine zabranjenom, primjerice kaverna u plućima.

Čiste i nečiste životinje

Podjela na čiste i nečiste životinje primjenjuje se u tri kategorije životinja: kopnene životinje, vodene životinje, ptice.

Kopnene životinje

Tora je utvrdila znakove za raspoznavanje: Svaka koja ima papke i preživa, nju ćete jesti.[33] Dva su, dakle, uvjeta istodobno potrebna da bi životinja bila košer:

–        papci (u biblijskome izvorniku: rascijepljena kopita)

–        preživanje – preživač nema sjekutiće ni koljače u gornjoj čeljusti, stoga nakon gutanja ne može probaviti hranu, već se progutana (uvijek samo biljna) hrana vraća u usta gdje je životinja preživa.[34]

Deva, zec i kunić preživaju, ali nemaju papke; svinja ima papke, ali ne preživa, stoga nijedno od njih nije košer. Sve životinje koje grabe plijen su nečiste i zabranjene za jelo.[35]

Vodene životinje

Tora je odredila znakove čistoće: Ovo ćete jesti od svega što je u vodi: sve što ima peraja i krljušt…[36] Zapravo, bitan je znak krljušt, jer, kao što je prije jednog i pol tisućljeća napisano u Talmudu[37], svaka riba koja ima krljušt, ima i peraje[38]. Sve vrste plodova mora: rakovi, škampi i dr. su naravno zabranjeni, i nazivaju se u Tori “odvratno iz mora”[39], iz jednostavnog razloga što nemaju krljušti. I zato: Sve što nema peraje i krljušti u morima i rijekama od svega što se kreće u moru i od sve žive duše koja je u vodi odvratno je za vas. I neka vam budu odvratni, njihovog mesa ne jedite i njihova strvina neka vam je odvratna.[40](Lev 11,10-11).

Ptice

U slučaju ptica Tora nije odredila znakove čistoće, već je popisala nečiste ptice. Talmud[41] objašnjava da je to vjerojatno stoga što je većina dopuštena, pa je lakše nabrojati zabranjene. Ovih među pticama se gadite, neće ih se jesti, odvratne su: nešer, peres, oznija, daa i aja bilo koje vrste, orev bilo koje vrste, bat hajaana, tahmas, šahaf i nec bilo koje vrste, kos, šalah, janšuf, tinšemet, kaa, raham, hasida, anafa bilo koje vrste, duhifat, atalef. (Nazivi ovdje nisu prevedeni, jer nam danas nije točno poznato o kojim se pticama radi. Ni rabin Samson Rafael Hirsch ih u svojem njemačkom prijevodu Biblije ne prevodi, već ističe da se prevođenje naziva ovih ptica temelji na pretpostavkama te da i Talmud dvoji oko točnosti prijevoda nekih od njih. U hrvatskome prijevodu Biblije u nakladi “Svjetlosti”, Lev. zak. 11,13, prevodi ih se kao: orao, orao strvinar, jastreb, tetrijeb, sokol, gavran, noj, kobac, galeb, lastavica, sova, gnjurac, ušara, labud, pelikan, droplja, roda, čaplja, pupavac, šišmiš).[42]

Osim tih ptica, nečista je i leteća gamad[43], pri čemu se misli na različite kukce: muhe, komarce, pčele, skakavce i druge. Među njima su za jelo dopušteni hagav (vrsta skakavca), hargol (cvrčak) i solam (vrsta skakavca)[44], kukci koje imaju četiri noge i skaču. Talmud[45] govori o načinu za njihovo prepoznavanje.26 Jemenitski Židovi znali su ih prepoznati i jeli su ih. Zbog zabrane jedenja kukaca, mora se provjeravati svo voće i povrće, kako bi ga se očistilo od crva i kukaca koji bi se u njemu mogli naći.

Razlika između mesa kopnenih životinja i ribljeg mesa

  1. Za ptice i kopnene životinje obvezno je košer klanje (šehita), a za ribe nije.[46] (Kada se riba izvadi iz vode, ona ugiba te nije potrebno klanje).
  2. Zabranjeno je jesti mesne i mliječne proizvode zajedno, ali riblje se meso može jesti s mliječnim jelima.
  3. Zabrana jedenja krvi i obveza odvajanja krvi od mesa ne odnosi se na riblje meso i krv.

Običaj je koristiti posebno posuđe za pripremanje i za jedenje ribe. Riba je u kašrutu parve – neutralna, što označava svu hranu koja ne pripada u niti u kategoriju mesnog niti mliječnog te se može jesti zajedno s mesom ili s mlijekom. Ako, međutim, kuhamo ribu u mesnom posuđu (u kojem inače kuhamo meso), tu se ribu ne može jesti s mliječnim jelom. Rabini su iz zdravstvenih razloga zabranili da jedemo ribu i meso zajedno: prvo treba jesti ribu[47] koju se brže probavlja, pa tek zatim meso.

Od čistoga – čisto, od nečistoga – nečisto

Ovo pravilo je talmudsko[48], a znači da je čisto sve što je proizvedeno od čistih životinja: kravlje mlijeko je čisto, jer je krava čista životinja, a mlijeko nečiste životinje nečisto je, kao i sama životinja. Jaja čiste ptice su čista, a od nečiste nečista. Rabini su nam dali znakove po kojima prepoznajemo jaja koja su košer[49]: jedna strana je zaobljenija, a druga šiljata. Ako su obje strane zaobljene ili obje šiljate, jaje nije košer.

Riblja jajašca (kavijar) čista su od čiste ribe, a ona od ribe koja nema krljušti zabranjena su za jelo. Košer kavijar je crvenožute boje. Kavijar koji nije košer je crne boje, primjerice poznati ruski kavijar koji je zabranjen za jelo.

Med je iznimka od pravila. Iako je pčela nečista životinja, med je košer.[50] Razlika je stoga što je, primjerice, mlijeko proizvod životinjskoga tijela, a med nastaje od cvjetnog soka, kojega pčela sakuplja i pretvara u med. Pčela ima dva želuca, jedan “obični” i jedan za proizvodnju meda, voljku. Tako da ono što se čini iznimkom zapravo nije iznimka.

Zabranjeni dijelovi košer životinje: krv, helev i gid hanaše

Nekoliko je dijelova košer životinje koja nije niti terefa niti nevela ipak zabranjeno za jelo: krv, helev i gid hanaše.

Krv je izričito zabranjena u Tori: Ali krv ne jedite, na zemlju je prolijte kao vodu.[51]Stoga nam je naloženo da prije kuhanja odstranimo krv iz mesa. To se odnosi samo na meso koje ćemo kuhati, a nije to potrebno učiniti s mesom koje želimo peći, jer će pri pečenju krv izaći. Ako tijekom tri dana od klanja krv nije odvojena, meso se više ne smije kuhati, već samo peći.

Loj (helev) je životinjsko masno tkivo, zabranjeno za jelo. Vječni zakon za vaše naraštaje: u svim svojim naseljima ne jedite loj niti krv.[52] Neko masno tkivo je dopušteno, a neko je zabranjeno. Za razliku od krvi, koju smije svatko odvojiti, helev smije odvajati samo רקנמ menaker (čistač), koji je to učio i teorijski i praktično. To je stručnjak koji raspoznaje dopušteno od zabranjenog masnog tkiva te zna kako ga odvojiti.

Gid hanaše se nalazi u stražnjem dijelu natkoljenice životinje (nervus ischiadicus).[53] Cijelo sedmo poglavlje traktata Hulin u Babilonskom Talmudu bavi se temom gid hanaše. Zabrana je iz Tore: Zato neće sinovi Izraelovi jesti gid hanaše u natkoljenici do danas, jer je udario u kuk Jakova, u gid hanaše.[54] Na tome se mjestu u Tori pisuje kako se Jakov borio s anđelom, a na kraju njihova hrvanja Jakovu je ozlijeđena noga. Menaker odstranjuje i gid hanaše.

Hahšarakošeriranje (izdvajanje krvi)

Jedenje krvi je izričito zabranjeno, uključujući i krv u jajima. Stoga se, prije nego pečemo kolače, moramo uvjeriti da svako pojedino jaje nema u sebi točkicu krvi. Halaha je odredila nekoliko načina na koje se krv odstranjuje iz košer mesa. Tek tada ono je muhšar, dopušteno za kuhanje. Jetra je puna krvi te sol koja se rabi pri košeriranju ne odstranjuje svu krv iz nje. Zato se jetru mora peći na vatri, okrećući je na sve strane, a za to se vrijeme po njoj sipa sol. Kašeriranje je postupak u tri koraka:

  1. 1.      ispiranje – Meso ispiremo od krvi, zatim ga pola sata namačemo u mlakoj vodi. Ne rabimo hladnu vodu, kako se krv ne bi zgrušala, niti vruću, koja bi također dovela do toga da krv ostane u mesu.
  2. 2.      soljenje – Nakon namakanja ocijedimo vodu u koju se iscijedila krv, a zatim sa svih strana solimo meso srednje grubo mljevenom solju. Meso tada stavljamo na koso položeno cjedilo, kako bi krv mogla otjecati i kako se ne bi hvatala za meso. Perad treba okrenuti razrezanom stranom prema dolje, kako bi krv mogla otjecati. Meso mora tijekom jednoga sata biti obloženo solju.
  3. 3.      ispiranje – Nakon soljenja tri puta ispiremo meso od soli i krvi. Tek na kraju cijeloga postupka, meso je pripremljeno za kuhanje.

Razlika u čišćenju (nikur) između ptica, sitne i krupne stoke

Kod ptica se pri čišćenju otklanjaju vratne žile. Kod sitne stoke otklanja se gid hanaše. Kod krupne stoke otklanja se i loj, osim gid hanaše. Čišćenje stražnjeg dijela životinje mnogo je složenije od čišćenja prednjeg dijela. U tome se Aškenazi i Sefaradi bitno razlikuju. Sefardi čiste stražnji dio životinje prema propisima, a Aškenazi su zbog straha od mogućeg nepotpunog čišćenja dokinuli predaju o čišćenju stražnjeg dijela te uopće ne jedu taj dio životinje, već samo prednji dio životinje, do trinaestoga kralješka.

Šohet kolje životinje u skladu sa židovskim propisima, a menaker odstranjuje helev i gid hanaše. Njihov rad nadzire rabin, koji odlučuje o problemima kašruta koji se javljaju za vrijeme njihovog rada.

Šehita – obredno klanje životinja

Šehita je postupak rezanja vrlo oštrim nožem barem većega dijela traheje i jednjaka u krupne i sitne stoke, od sredine vrata sprijeda prema šiji[55] (u ptica dostaje prerezati veći dio jednoga od ta dva organa).

Izvor

Kad Vječni, tvoj Bog, proširi tvoje granice kako ti je rekao, pa kada kažeš ‘jest ću meso’, jer će ti duša poželjeti jesti meso, jest ćeš mesa koliko ti duša želi. Ako ti bude daleko mjesto koje će Vječni, tvoj Bog, izabrati da ime svoje tamo stavi, klat ćeš od svoje krupne i sitne stoke, koju ti je Vječni dao, kako sam ti zapovjedio, i jest ćeš u svojim vratima koliko ti duša želi.[56]

Pogreške pri postupku šehite

Pet je osnovnih zabrana pri klanju:

  1. 1.      zastajkivanje: šehita mora biti izvedena bez zastajkivanja
  2. 2.      pritisak: zabranjeno je pritiskivati odozgor prema dolje, kao pri rezanja sira, već se nož mora povlačiti od sebe i prema sebi
  3. 3.      prekrivanje: nož mora biti vidljiv za vrijeme šehite; ne smije biti prekriven komadom tkanine ili krznom životinje, kako bi šohet vidio što radi
  4. 4.      pomak: šehita koja bi se provodila ne sredinom vrata, već iznad ili ispod toga mjesta nije košer
  5. 5.      deranje: nož koji nije gladak može zaderati traheju i jednjak, pa i povlačiti jedno od njih, umjesto da ih reže, a oni obvezno moraju biti prerezani.

Zabranjeno je jesti meso životinje koju je usmrtio netko tko nije dobro upućen u propise o šehiti.[57] U talmudsko doba je svaki mesar i klao, čak su i žene klale kod kuće.[58] Kasnije se uobičajilo da šoheti uče zakone i polože ispit. Još kasnije, počeli su oni dobivati i potvrdu da imaju pravo obavljati šehitu. Danas svi šoheti imaju svjedodžbe, koje im daju pravo na obavljanje šehite.

Šehita i mučenje životinja

Čini se da kod šehite smrt najbrže nastupa i da šehita uzrokuje manje trpnje nego drugi načini klanja, jer krv od početka klanja ne dotiče do mozga, koji prvi umire.

Zabrana mučenja životinja utemeljena je u Tori. U cijeloj Tori može se naći brojne zabrane, čiji je cilj spriječavanje mučenja životinja. Zabranjeno je oranje uz istodobno uprezanje goveda i magarca[59] ili nekih drugih različitih životinja. Zabranjeno je ometanje životinje pri hranjenju.[60] Obvezno je nahraniti životinju prije nego ćeš sam jesti.[61] I životinja se mora odmarati na šabat.[62] Sa životinje se mora skinuti teret, zbog zabrane mučenja.[63] Zapovjeđeno je da se životinja-majka udalji dok se uzima njezina jaja ili piliće.[64] Ima još mnogo micva koje pokazuju da je suosjećanje sa životinjama put Tore. Pripovijest iz Talmuda to potvrđuje: Rabijeve* muke djelom su došle i djelom su otišle. Djelom su došle kada je tele koje su doveli na klanje prišlo i podvuklo glavu pod Rabijeve skute, te počelo plakati. Rabi je rekao: ‘Idi, jer za to si stvoreno!’ Na nebu su rekli: ‘Jer se nije smilovao, bit će na mukama.’ Djelom su otišle: Jednoga dana čistila je Rabijeva služavka kuću i tjerala miševe. Rekao joj je: ‘Pusti ih! Piše: ‘(Ps 145) Njegova je milost iznad njegovih djela.’ Na nebu su rekli: ‘Jer se smilovao, smilovat ćemo se nad njim.’ [65]

Terefot

Izvor

Budite mi sveti ljudi i meso rastrgano (hebr.: terefa) u polju ne jedite, psu ga bacite.[66]

Terefa (u množini: terefot, često se koristi jidiš izraz trejfe) je pojam koji označava bolest životinje, zbog koje ona ne bi mogla živjeti duže od dvanaest mjeseci. Mišna[67] nabraja 18 terefot. Rambam[68] ih je razradio u pojedinosti i došao do sedamdeset terefot. Jedan od najčešćih uzroka za terefa je hor, kaverna u plućima. Drugi mogući uzrok je sirha, priraslica na porebrici, koja svjedoči da je tamo bila upala. Životinja kod koje se u prsnome košu ne nalazi niti jedna priraslica, niti bilo koji drugi znak neprikladnosti, naziva se “halak” ili “glatt” (glatka). Sefardi[69] smiju jesti samo meso takve životinje, dok Aškenazi[70] pokušaju ukloniti sirhe, pa ako je to moguće, smatraju je košer, a ako nije, smatraju je terefa, neprikladnom za jelo.

Meso i mlijeko

Izvor

U Tori se zabrana zajedničke priprave mesne i mliječne hrane pojavljuje na tri mjesta: Ne kuhaj kozlića u mlijeku njegove majke.[71] Iz trostrukog ponavljanja naučili su naši učenjaci[72] tri različite zabrane:

  1. zabrana kuhanja mesa u mlijeku
  2. zabrana jedenja mesne i mliječne hrane kuhane zajedno
  3. zabrana stjecanja koristi od tako pripremljenog jela.

Zabrana iz Tore odnosi se na meso krupne i sitne stoke, a ne i meso ptica. To znači da Tora dopušta jesti meso peradi s mlijekom, no to su zabranili rabini[73], kako bi “sagradili ogradu oko ograde” i spriječili da netko zabunom prestupi zabranu iz Tore.[74]

Zbog strogog odvajanja mesnog i mliječnog u pripremanju jela i jedenju, potrebno je imati dva seta posuđa, posebno za mliječno i za mesno (lonci, tanjuri, pribor za jelo, dvije pećnice, dva štednjaka i dva hladnjaka). Posuđe koje je zabunom zamijenjeno i pogrešno upotrijebljeno za mlijeko, odnosno za meso, mora se isprati kipućom vodom (hagala).

Propisi o razdvajanju mesnog i mliječnog vrlo su složeni. Mnoga pitanja postavljaju se rabinima na tom području, u vezi s posuđem i jelima, jer ponekad pogreškom dođe do miješanja mesnih i mliječnih namirnica. U takvom se slučaju treba obratiti mjesnome rabinu. Zabrana iz Tore odnosi se na miješanje pri kuhanju, jer tada okus mesnog prelazi na mliječni proizvod i obratno. Ako pomiješamo veliku količinu mliječnog s malo mesnog, ili obratno, vjerojatno se neće osjetiti promjena okusa, pa takvo jelo nije zabranjeno po Tori. Naši rabini odredili su da količina od jedne šezdesetine neće utjecati na promjenu okusa. To se naziva “izgubljeno u šezdeset”[75]  ili “izgubljeno u većini”[76]. No pravila su brojna: vruća mješavina nije isto što i hladna mješavina, začinjena nije isto što i nezačinjena. Naravno, sve se ovo odnosi samo na miješanje pogreškom; namjerno miješanje je zabranjeno.

Koliko vremena treba proteći između mesnog i mliječnog obroka?

Zabrana miješanja mesnog i mliječnog, kao i ostali zakoni kašruta, nisu u Tori objašnjeni, no sa znanstvenog stajališta ispostavlja se da je zdravije činiti stanku između mesnih i mliječnih obroka, jer se meso se u želucu probavlja duže od mlijeka. Načelo je da nakon obroka s mesom treba prije sljedećeg obroka s mlijekom čekati toliko vremena da mesno jelo bude probavljeno. Običaji se razlikuju: Sefardi nakon mesnog jela čekaju šest sati prije nego jedu mliječno, a Aškenazi čekaju samo tri sata. Suprotno, nakon mliječnog čeka se samo pola sata, a neki samo ispiru usta i odmah jedu mesno, budući da se mliječna jelo brže probavljaju. Ovo se ne odnosi na tvrde sireve, nakon kojih se čeka koliko i nakon mesa, budući da je probavljanje sporije.

Košer vino i druga alkoholna pića

Često se ne razumije značenje pojma košer vino. Najjednostavnija definicija to vino opisuje kao ono koje se proizvodi u skladu s halahom, dakle, ne kao zasebnu vrsta vina, već kao vino koje se proizvodi na propisani (košer) način. Dakle, u načelu bi svako vino moglo biti košer, jer halaha ne propisuje određenu sortu grožđa, geografsko porijeklo ili vrstu vina. Zbog toga i ima mnogo košer vina posvuda po svijetu u vinorodnim krajevima.

Načela proizvodnje košer vina

Pri proizvodnji košer vina moraju se zadovoljiti dva načela od kojih se jedno temelji na općim pravilima kašruta, a drugo se odnosi samo na vino. Prvo načelo određuje da berba i sva pomagala u proizvodnji vina moraju biti isključivo namijenjeni proizvodnji košer vina (ali ih se može kašerirati, to jest pomagala koja su se ranije koristila za proizvodnju ne-košer vina mogu se očistiti). Sve što se dodaje vinu (gljivice, tvari za bistrenje i drugo) mora imati potvrdu da je košer, s obzirom da se pri proizvodnji ne-košer vina, radi postizanja bistrine ponekad rabe i tvari životinjskog porijekla, poput želatine, kazeina, pa i svježe krvi, što je pri proizvodnji košer vina zabranjeno. Drugo načelo određuje da cijeli proces od tiještenja grožđa do zatvaranja boca moraju obavljati Židovi koji se pridržavaju propisa šabata i ostalih micva iz Tore.

Postupak proizvodnje vina

Berbu grožđa obavljaju ljudi ili stojevi, a grožđe se odvozi u vinski podrum, gdje ga se važe i mjeri mu se kiselost i sadržaj šećera. Zatim se grožđe istresa u stroj koji odvaja groždane bobice od peteljaka, pa se grožđe mulja (drobi). Pumpa tjera sok i kožice u bačve za fermentaciju. Može se dodati sumporni dioksid radi uništavanja prirodnih gljivica i dodati druge određene gljivice, čija se podobnost kašrutu mora provjeriti. Tijekom fermentacije gljivice razgrađuju šećer (glukozu) iz grožđa i proizvode alkohol, razne kiseline i plin ugljični dioksid. Vinske gljivice se razmnožavaju, dobrim vinskim gljivicama ne smeta 13 do 15 posto alkohola. Kod bijelog vina, muljanje i odvajanje od kožica i koštica obavlja se u roku prvih 24 sata, kako vino ne bi postalo gorko i potamnjelo. Temperatura za fermentaciju bijeloga vina je oko 8 0C, a crnoga oko 17 0C i traje oko dva tjedna, pri čemu vino dobiva tamnocrvenu boju. Nakon fermentacije vino se pretače, kako bi se dobilo čisto vino, pri čemu se pumpa s vrha, jer se trop (gljivice) taloži na dnu bačve, pa vino „leži na svojem tropu“.[77] Stabilizacija se obavlja da bi se spriječilo kasnije taloženje: vino se zagrijava, čime se spriječava rastvaranje bjelančevina i tartarata, zatim hladi, što dovodi do taloženja čvrstih tvari na dno bačve. Bistrenje vina obavlja se pomoću minerala bentonita koji, dok ga se sipa s vrha i dok polako tone, veže čestice bjelančevina koje zajedno s mljevenim bentonitom tonu na dno. Ima i više drugih tvari jednake namjene bistrenja vina. Na kraju, postupak obuhvaća i punjenje boca. Neka vina, kao Cabernet Sauvignon, prije punjenja u boce ulijevaju se u bačve od hrastovog drveta, gdje dozrijevaju od nekoliko mjeseci do tri godine.

S gledišta kašruta javlja se problem provjere tako mnogo tvari potrebnih pri proizvodnji vina, a među njima je i šećer, jer, primjerice, slatko vino treba imati sadržaj šećera oko 20%, a grožđe sadrži između 8 i 15% šećera, koji se pri fermentaciji pretvara u alkohol te se mora dodavati šećer koji nedostaje.

Jen neseh (nežidovsko vino) i jajin mevušal (prokuhano vino)

Jen neseh, doslovno: „vino za lijevanje“, jest vino s kojim je tijekom proizvodnje ili nakon otvaranja boce bio u dodiru ne-Židov. Takvo je vino Židovima zabranjeno za piće, a ta je zabrana rabinska, iz talmudskog doba.[78] Nastala je stoga što su u to doba idolopoklonici u svojim obredima izlijevali vino[79], pa su rabini strahovali da će oni to vino davati i Židovima. Uz to, rabini su se bojali asimilacije, pa su željeli spriječiti Židove u zajedničkome uživanju vina s ne-Židovima, jer vino, kao što znamo, zbližava srca. Vino se pije u društvenim, obiteljskim, javnim i privatnim situacijama, zbog veselja i ljubavi, pa su rabini ovom zabranom željeli stvoriti društvenu udaljenost prema ne-Židovima, kako bi spriječili asimilaciju.

Vino koje je pasterizirano, zagrijavanjem na oko 85 0C, ne ulazi u halahičku definiciju vina i naziva se jajin mevušal, to jest prokuhano vino. Takvo vino dodirom ne-Židova ne postaje jen neseh, jer ono ne bi bilo korišteno u idolopokloničke obredne svrhe pa je kao piće dopušteno Židovima. Većina danas dostupnih vina su jajin mevušal, a to mora biti naznačeno na naljepnici. U dijaspori se, zbog svakodnevnog dodira s ne-Židovima (primjerice konobarima) u pravilu pije takvo “prokuhano vino”. Kada se pije “neprokuhano” vino, potrebno je obratiti više pozornosti, jer ono mora biti košer.

              Vina WOHLMUTH® proizvode se u Austriji pod mojim nadzorom. Vina proizvedena 2000. godine nisu prokuhana i košer su za Pesah, kao što je označeno na bocama i potvrđeno mojim pečatom i potpisom. Proizvedene se dvije sorte: Jerusalem – Chardonnay i Menorah – Cabernet Sauvignon. Od 2002. godine sve je prokuhano i košer za Pesah.

Alkoholna pića

Definicija nežidovskog vina (jen neseh) vrijedi za sve vrste vina, vinski ocat, grožđani sok, pjenušce i konjake, jer im je zajednički nastanak od vina. Zato sva takva pića i tekućine trebaju na boci nositi rabinsku oznaku da su košer. Pritom likeri mogu predstavljati problem, jer se proizvode dodavanjem arome alkoholu. Prvi mogući problem je porijeklo alkohola, jer ako je proizveden od grožđa, obuhvaćen je definicijom jen neseh. Drugi problem su dodaci, koji mogu sadržavati vino, glicerin i druge tvari, čije se porijeklo mora provjeriti. Definicija nežidovskog vina ne odnosi se na pića koja se ne proizvode od grožđa, primjerice na viski, šeri, votku, šljivovicu, džin, rum, pivo i slična pića, koja se proizvode od šećera, voća i povrća, žitarica. Pića za Pesah moraju biti posebno provjerena, kako ne bi sadržavala ništa ukvasano te na boci mora biti oznaka da je piće košer za Pesah, a ne samo košer.

Gotovi prehrambeni proizvodi

U današnje vrijeme način pripremanja jela potpuno se promijenio. Većina jela se kupuje pripremljena ili djelomice pripremljena. Potrebno je provjeriti porijeklo proizvoda i način proizvodnje. Mnogim proizvodima se dodaje masnoća životinja koje nisu košer, primjerice, ponegdje se limovi za pečenje kruha i sam kruh premazuju životinjskom masnoćom, prije svega svinjskom. Takav kruh se može lako prepoznati po sjajnoj površini.

Konzervirana hrana

Kada kupujemo riblje konzerve (tuna, srdele) moramo provjeriti vrstu masnoće u kojoj su konzervirane. Maslinovo ulje u načelu je košer, ali kod drugih vrsta ulja (sojinog, suncokretovog, biljnog) treba se uvjeriti da ulje ne sadržava i sastojine životinjskog porijekla ili ulje riba koja nisu košer. U nekim zemljama dozvoljeno je biljnom ulju dodati mali postotak ribljeg ulja (od nekošer riba), koje je jeftinije od biljnog, a to se ne označava na proizvodu, na kojemu obično stoji da je bez životinjskih sastojaka, stoga je potrebna pozornost. Potrebna je pozornost i glede konzervansa i antioksidansa.

Džemovi, pekmezi i marmelade

Potreban je nadzor pri proizvodnji ovih proizvoda, osobito zbog mogućnosti da se u njima nalaze zabranjeni dodaci, poput želatine, dodataka koji daju okus i prehrambenih boja.

Slastice

Potreban je nadzor pri proizvodnji, zbog mogućih dodataka životinjskoga podrijetla, želatine i lecitina (u čokoladama, marcipanu, sladoledima i bombonima), emulgatora te tvari koje daju okus, a nisu košer (u žvakaćim gumama i bombonima).

Tjestenina

Potreban je nadzor pri proizvodnji zbog moguće pojave crva u brašnu od kojega se tjestenina izrađuje te u strojevima za njezinu proizvodnju (zbog trajne vlage u njima). Dodatci koji popravljaju svojstva tjestenine (masnoće, emulgatori te osobito zametak u jajima koji se ne otklanja pri proizvodnji tjestenine s jajima).

Mliječni proizvodi

Prirodni mliječni proizvodi, poput mlijeka, maslaca[80] bez dodataka dopušteni su u svakom slučaju, za razliku od fermintiranih proizvoda (gdje se dodaju kulture) kao sto su: vrhnje i jogurt. Druge vrste “kiselih” mlijeka miješanih s obojenim dodacima trebaju nadzor, zbog mogućnosti nazočnosti stabilizatora, poput želatine ili škroba koji je proizveden u nepoznatim okolnostima.

Pri proizvodnji tvrdih sireva koristi se enzim[81] iz tijela životinja, koji nije košer[82]. Zadivljujuće je vidjeti da su rabini prije 1600 godina znali za postojanje te tvari i njeno korištenje[83]. Neki sirevi proizvode se u crijevima nečistih životinja, kako bi otvrdnuli i dobili aromu. U svim tim slučajevima, sir je zabranjen za uporabu.

Mnogi sastojci prerađenih proizvoda poput: konzervansa, antioksidansa, stabilizatora, boja, minerala, različitih vitamina i slično nisu košer jednostavno stoga što dio njihovih sastojaka dolazi iz organa životinja koje nisu košer (kosti, koža, crijeva, jetra…). Tako, primjerice[84] vitamina D ima u ribama, jetri, žutanjku i mlijeku, vitamina B3 – niacina ima u mesu, iznutricama, ribama, kvascu, punim žitaricama i mahunarkama, vitamina B12 – cobalamina ima u mesu, iznutricama, ribama i mlijeku. Zato se mora provjeriti porijeklo svih sastojaka vitaminskih preparata, a to je dio zadaće različitih autoriteta za kašrut. Pitanja su dakle mnogobrojna i praktična[85]. U svakom pojedinom slučaju treba se obratiti mjesnom rabinu.

Sve ovdje navedeno odnosi se i na Pesah, ali hrana koja je košer za Pesah mora imati i oznaku Kašer za Pesah, koja potvrđuje da proizvod ne sadrži ništa kvasno (hamec).

Velik dio stanovništva u današnjem Izraelu i diljem dijaspore pridržava se propisa o kašrutu, uključujući i one koji nisu u potpunosti pobožni. Kašrut je uvijek bio dio temelja židovskog doma. Njime se podupiru prijateljske veze među obiteljima, jer pobožni ne smiju jesti u domovima onih koji nemaju košer kuhinju. Danas i Židovi i ne-Židovi traže košer hranu, jer je ona više pod nadzorom i zdravija.

Konzumacija košer hrane u svijetu

Glavno košer tržište je SAD, gdje se od oko 7-8 milijuna Židova samo njih 20% drži vjerskih uvjerenja i strogo se pridržavaju košer propisa. 80% košer proizvoda namjenjeno je nežidovskim konzumentima, koji u košer namirnicama vide bolju kontrolu podrijetla i obrade te vegetarijancima i netolerantnima na laktozu.

Evo još nekoliko važnih podataka:

  • svake godine cca. 3000 novih košer proizvoda izlaze na tržište
  • 65% svih sastojaka korištenih u proizvodnji hrane u SAD-u su košer certificirani
  • godišnji rast košer tržišta iznosi 15% dok prodaja ne-košer proizvoda bilježi rast od otprilike 4% godišnje.

Ukupni udio košer proizvoda u svijetu dosegao je u 2009. godine cca. 600 milijarda dolara godišnjega utrška, što najbolje svjedoči o širini uporabe košer hrane.[86]

Na tržišta u Hrvatskoj danas ima nekoliko tisuća Košer proizvoda od njih više od tisuća proizvoda su proizvedeni u Hrvatskoj. Među Hrvatski košer certificirani proizvođaci najpoznati su:  Agrokor d.d., Dukat dd, Badel 1862 dd, DONA Trgovina doo, Koestlin dd, Kraš dd, Meggle Hrvatska doo,  Maraska dd zadar, Naše Klasje doo, OSTREA doo, Podravka dd, Pliva Hrvatska doo, Sirana Gligora doo, Sardina doo Postira, Viro tvornica šećera d.d., Zvečevo dd, Zvijezda d.d. i drugi.

Košer standard u sustavu sigurnosti hrane

Židovski košer propisi o ishrani te kompatibilnost s HACCP i ISO standardima

Dok se HACCP i ISO bave analizom opasnosti i kontrolom kritičnih točaka te sustavom samokontrole za osiguranje zdravstvene ispravnosti hrane, košer se bavi porijeklom sirovina te poštivanjem različitih Židovskih propisa o ishrani poput: porijekla sirovine, strogo odvajanje između mesnog i mliječnog itd.

Košer standard razlikuje se od ISO, HACCP, BRC, & ORGANIC standarda budući je zasnovan na židovskim propisima o ishrani temeljenim na Božanskoj objavi i sadrži ne samo zdravstvene i sigurnosne aspekte.

Stoga, ovlašteni rabin koji je i stručna osoba za pitanja košera mora nadzirati ulazne sirovine, proizvodni pogon i sam proces proizvodnje, odnosno da li je sve u skladu sa svim zahtjevima i propisima zakona o košer prehrani.

Sukladno važećim zakonskim propisima u Republici Hrvatskoj svi subjekti koji posluju s hranom dužni su radi osiguranja zdravstvene ispravnosti hrane provoditi postupke proizvodnje, pripreme i posluživanja hrane koji se temelje na načelima HACCP sustava, a proizvodnja hrane prema košer standardima čini dodatnu nadogradnju sa svim svojim specifičnostima.

 

Tko je ovlašten izdati Košer certifikat?

Košer certifikat može izdati rabin koji je stručnjak za židovska pravila ishrane. On obilazi proizvodni pogon, kako bi provjerio uvjete proizvodnje te dao savjet kako se proizvodnja može prilagoditi košer pravilima. Rabin provjerava popis svih proizvoda, sirovina i dobavljače, a sve podatke koje dobije na uvid – čuva kao strogo povjerljive.

 

Košer certifikat može biti izdan samo od rabina i Košer organizacija koji uživaju povjerenje Glavnog rabinata Izraela. Glavni rabinat Izraela odobrava košer certifikate izdane u inozemstvu.

 

U Hrvatskoj je za izdavanje ovih certifikata ovlašten samo Rabin dr. Kotel Da-Don, glavni rabin u židovskoj vjerskoj zajednici Bet Israel u Hrvatskoj.

 

 

Literatura

Biblija (prema “Lenjingradskome rukopisu”)

Hirsh, rabi Šimšon Rafael,  prijevod s njemačkoga na hebrejski: rabin Mordehaj Breuer, Mossad Yitzhaq Breuer, Jeruzalem, 1989.

Mišna – standardno izdanje sa 73 komentara

Talmud, babilonski (BT)

Berahot, Šabat, Eiruvin, Pesahim, Joma, Sukah, Beica, Roš Hašana, Taanit, Megila, Moed Katan, Hagiga, Bava Mecia, Sanhedrin; Steinsaltzovo izdanje

Jevamot, Ketubot, Nedarim, Nazir, Sotah, Gitin, Kidušin, Bava Kama, Bava Mecia, Bava Batra, Sanhedrin, Makot, Ševuot, Avoda Zara, Zevahim, Menahot, Hulin, Temurah Karetot, Me’ilah, Tamid, Nida; izdanje iz Vilniusa (Vilne)

Halahički midraši – Sifra. Weiss, Vilnius, 1862.

Agadaički midraši

Midraš Tanhuma. Jeruzalem, 1958. (reprint varšavskog izdanja iz 1875.)

Midraš Tanhuma. Buber, Vilnius, 1885.

Jalkut Šimoni. Jeruzalem, 1960. (reprint varšavskog izdanja iz 1878.)

Maimonides (Jad Ha-Hazaka, Mišne Tora – MIT)

1-11.Mada, Ahava, Keduša, Hafla’a, Zera’im, Avoda, Korbanot, Taharah, Kinjan, Mišpatim, Šofetim. Jeruzalem, 1974. (reprint varšavskog izdanja iz 1881.)

Tur, Vilnius, 1923.

Šulhan Aruh, Ketuvim; Jeruzalem, 1992

Mahzor Vitri. Horowitz, Nürnberg, 1923

Halevi, rabi Aharon iz Barcelone, Sefer Hahinuh (hebr. izd.: Mahon Jerušalajim, Jeruzalem 1992; engleski prijevod s hebrejskoga: Philipp Feldheim, Jeruzalem, 1992.)

Rabi Moše ben Maimon – Maimonid, More Nevuhim. Jeruzalem, 1960. (preveo s arapskoga na hebrejski rabi Jehuda Ibn Tibon). Mossad Harav Kook, Jeruzalem 1977.  (reprint izdanja iz Vilniusa iz 1909.) Englesko izdanje: The Guide to the Perplexed, University of Chicago Press, 1963

Eidlitz, E., Is it kosher?, Feldheim Publ., Jerusalem, 1999

Cohen S., Abraham, R., The Kosher Kitchen, an illustrated guide for the modern kosher kitchen, 2nd. English Ed., Bene Aharon Pub., Jeruzalem, 1995.

DaDon, K. Rabin, ŽIDOVSTVO – život, teologija i filozofija, 2009, PROFIL INTERNATIONAL, ZAGREB.

Drazin, N., Marriage Made in Heaven: A refreshingly candid guide book to marital relations by a rabbi sympathetically blending sexual behavior and religious custom. Ram’s Horn Books, Abelard-Schuman, London, 1958

Prager, D., Telushkin, J., The Nine Questions People Ask About Judaism, Simon & Schuster, New York,  1986

Levinger,  I. M., Mazon kašer min hahaj. 3. izdanje. Jeruzalem, 5745 (1985).

Integrated Marketing Communications



[1] Lev 11,2-47

[2] Pnz 14,4-21

[3] Halevi, A., Sefer Hahinuh, Feldheim Pub. sv IV., Jerusalem (1992) , str.408

[4] vidi ŽIDOVSTVO – život, teologija i filozofija, 2009, PROFIL INTERNATIONAL, ZAGREB, str. 336.

[5] More nevuhim 3,48

[6] Rambanov komentar na Toru Pnz 14,3; vidi i BT Joma 39a; Midraš Tanhuma Šemini 6; KŠA 46,45

[7] Lev 20,24-26

[8] Sifra Vajikra 20,26

[9] Pnz 8,3

[10] Lev 11,3-9

[11] Drazin, N., Marriage Made in Heaven

[12] BT Hulin 60b

[13] Lev 11,9-10

[14] BT Hulin 66b; gl. i MT Hilhot maahalot asurot 1,24

[15] Drazin, N., Marriage Made in Heaven

[16] Levinger, I. M., Mazon kašer min hahaj. 3. izdanje. Jeruzalem 5745 (1985)

[17] Petronije, Plutarh, Juvenal, Strabon, i drugi

[18] Izl 11,20

[19] Izl 11,45-47

[20] Prager, D., Telushkin, J., The Nine Questions People Ask About Judaism, Paperback Reprint edition, Simon & Schuster, 1986

[21] Midraši Tanhuma Šemini 7 i Jalkut Šimoni Šemini 536

[22] vidi više u ŽIDOVSTVO – život, teologija i filozofija, 2009, PROFIL INTERNATIONAL, ZAGREB, str. 335.

[23] Komentar Samsona Rafaela Hirscha na Lev 11,47, tiskan uz prijevod Tore na njemački (na hebrejski preveo rabin Mordechai Breuer, Mosad Jichak Brojer, Jerusalem, 1989.); vidi i njegovu knjigu Horev, poglavlje 68.

[24]Post 1,29

[25] Post 9,2-3

[26] Post 7,2

[27] Post 9,4

[28] BT Sanhedrin 59a

[29] vidi ŽIDOVSTVO – život, teologija i filozofija, 2009, PROFIL INTERNATIONAL, ZAGREB, str. 351.

[30] Rambam u Hilhot maahalot asurot 2,3, slijedeći Talmud, raščlanjuje zabranu jedenja čovječjeg mesa ovako: Iako je o čovjeku rečeno ‘i posta čovjek živa duša [Post 2,7; hebr.: nefeš haja; može se shvatiti i kao duša životinje], iz toga ne treba shvatiti da je čovjek životinja (hebr.: haja) dopuštena za jelo. Prvo stoga što on nije životinja s papcima, a drugo stoga što je Tora izričito pojasnila ‘ovo su životinje koje ćete jesti…’ [Lev 11,12], pa prema tome, ono što nije na tome popisu dopuštenih životinja ne smatra se dopuštenom životinjom, a čovjek nije na popisu. Onaj tko to krši, krši naredbenu odredbu [micvat ase].

[31] Lev 22,8; Pnz 14,21

[32] Izl 22,30; BT Hulin 68b

[33] Lev 11,3

[34] BT Hulin 59a; Tur Šulhan aruh Jore dea 79 i 80

[35] vidi ilustrirani popis košer životinja u ŽIDOVSTVO – život, teologija i filozofija, 2009, PROFIL INTERNATIONAL, ZAGREB, str. 693.

[36] Lev 11,9

[37] Mišna u BT Nida 51b; BT Hulin 66b; vidi i MT Hilhot maahalot asurot 1,24

[38] vidi ilustrirani popis košer i ne-košer riba u ŽIDOVSTVO – život, teologija i filozofija, 2009, PROFIL INTERNATIONAL, ZAGREB, str. 693.

[39] Lev 11,10

[40] Lev 11,10-11

[41]  BT Hulin 63a

[42]  Lev 11,13-19, Pnz 14,11-19

[43] Lev 11,20-23

[44] Lev 11,22

[45] BT Hulin 65b

[46] Br 11,22

[47] vidi: MT Sefer hamada Hilhot deot 4,7

[48] BT Hulin 64a; vidi i MT Hilhot maahalot asurot 3,1

[49] BT avoda zara 40a; BT Hulin 63b; MT Hilhot maahalot asurot 3,18

[50] BT Behorot 7b; MT Hilhot maahalot asurot 3,3

[51] Pnz 12,16; Lev 3,17

[52] Lev 3,17

[53] Cijelo sedmo poglavlje traktata Hulin u babilonskom Talmudu bavi se temom gid hanaše.

[54]  Post 32,33

[55] ŠA Jore dea 20

[56] Pnz 12,20-21

[57] ŠA Jore dea 24

[58] ŠA Jore dea Hilhot šehita 1,1

[59] Pnz 22,10; BT Bava kama 54b

[60]  Pnz 25,4; BT Bava kama 54b

[61] Pnz 11,15; BT Berahot 9a

[62] Izl 20,10; BT Šabat 153b

[63] Izl 23,5; BT Bava mecia 32a

[64] Pnz 22,6-7

[65] BT Bava mecia 85a

[66] Izl 22,30

[67] M Hulin 3,1

[68] Hilhot šehita 10,9; vidi i ŠA Jore dea 33,11

[69] ŠA Jore dea 39,10

[70] Rama hagaha, ŠA Jore dea 39,10

[71] Izl 23,19 i 34,26; Pnz 14,21

[72] BT Hulin 115b; vidi i MT Hilhot mamrim 2,9

[73] Mišna u BT Hulin 113a

[74] MT Hilhot mamrim 2,9

[75] više u: Tur Jore dea 98 hilhot taarovot; vidi i: ŠA Jore dea hilhot taarovot 98, 100, 106

[76] više u: Tur hilhot taarovot uvitulan, Jore dea, poglavlje 98; vidi i MT Hilhot maahalot asurot 16,10; vidi i Mahzor Vitri hilhot šehita, knjiga Hateruma, poglavlje 45, str 755.-782.

[77] Jr 48,11

[78] BT Avoda zara 30a, 34a; vidi i BT Šabat 17b

[79] MT Hilhot maahalot asurot 11,3

[80] vidi MT Hilhot maahalot asurot 3,15; vidi i ŠA Jore dea 115,3

[81] dobiva se iz sirišta (dijela želuca) teleta

[82] nepropisno zaklane životinje te nevelot (uginule životinje): BT Avoda zara 38a

[83] Mišna u BT Hulin 116a; MT Hilhot maahalot asurot 3,13 i 14; 9,16; 4,19; vidi i ŠA Jore dea 87,11 i 115,2

[84] Iscrpan popis košer vitaminskih preparata i ne-košer sastojaka u vitaminskim preparatima u: Eidlitz, E., Is it kosher?, str. 194. Feldheim Publ., Jerusalem, 1999

[85] više vidi u Cohen Soae, R. A., The Kosher Kitchen : an illustrated guide for the modern kosher kitchen

[86] Integrated Marketing Communications